Just Cause 4 RECENZIJA!

Just Cause 4 RECENZIJA!
15. decembar 2018. 133 pregleda

Just Cause 4 RECENZIJA!

Just Cause 4 Recenzija

Testirano na PS4 Pro „Just Cause, Just Cause never changes ...“ Ovako bi verovatno glasila naša recenzija za Just Cause 4, kada bi bili prinuđeni da je svedemo na samo jednu rečenicu. Četvorka nam je stigla početkom decembra i iako donosi par lepih novotarija, u osnovi ipak deluje samo kao masivna ekspanzija za Just Cause 3. Dva su sastojka koja čine gotovo svaku JC igru prisutna i ovde: egzotično ostrvo/država sa potpuno izmišljenom nacijom i militantni diktatorski režim na čelu iste. Ovog puta ostrvo se zove Solis, a režim „Crna Ruka“ kojeg predvodi zloglasni Oscar Espinosa. Činjenica koja vam govori koliko su ovi podaci zapravo nebitni je to da sam ih i nakon igranja igre morao tražiti i proveravati na Google-u. Rico Rodriguez, glavni junak JC igara na ostrvo Solis dolazi kako bi otkrio istinu o davno preminulom ocu, a završava naravno kao glavni okidač za stvaranje pobunjeničke Armije Haosa, kada se uplete u sukob između režima i potlačenog naroda. Jedna stvar o kojoj se mora odmah u startu raspravljati je kako ova igra zaista izgleda kada je igrate. Testiranu verziju sam igrao na Playstation 4 Pro konzoli i generalni zaključak za Just Cause 4 je da je reč o prelepoj igri samo kada svet posmatrate izdaleka/vazduha. Na zemlji tokom gameplay-a, a pogotovo u cut scenama igra izgleda toliko loše da će prva asocijacija biti Playstation 2 Classic port. Osim par vrlo zahtevnih efekata eksplozija i depth of field-a JC4 pati od gotovo nepostojećih tekstura, vode koja izgleda bar 10x lošije nego u Just Cause 3-ci i cut scena za koje bi rekli da se prikazuju u 720p rezoluciji sa jako niskim bitrate-om. U prevodu LowSpecGamer sa YouTube-a ovde teško da bi mogao dodatno spustiti kvalitet prikaza. Rezultat svega ovoga su drastično popravljene performanse igre u odnosu na JC3. Učitavanje je svedeno na maksimalno 2 sekunde, jer realno igra nema šta ni da učita. Performanse su zakucane na 30FPS, što je opet poražavajuće kad vidite koliko je kompromisa moralo da se napravi za tako nešto. Kada je sama igra u pitanju reč je o standardnom sandbox iskustvu koje vam dozvoljava da radite bukvalno sve što poželite. Mapa je masivna, ali jedan od najvećih problema je taj što regijama uopšte ne možete pristupati dok ne završite Region Strike misije, koje onda otključavaju određeni deo mape. Svaka ta sekcija ispunjena je glavnim misijama koje su u neku ruku i zabavne jer dopuštaju onu slobodu da se borite sa neprijateljima na sve moguće i nemoguće načine. Međutim druga strana medalje su sporedne misije koje se svode na seriju izazova koje morate dovršiti kako bi uopšte mogli nadograditi skillove i otključavati nove mogućnost glavnog lika. Jedna od najvećih razlika u odnosu na JC3 ovde su svakako vremenske neprilike u vidu tornada koji haraju mapom. Crna Ruka naime poseduje tehnologiju za stvaranje istih i pored glavne misije uništenja te tehnologije, Rico će naravno morati i da obuzda postojeće oluje koje već haraju ostrvom. To priču vodi u četiri smera – Džunglu, Prašumu, Pustinju i „Arktički“ predeo. Svaka od oluja ima neke svoje specifične karakteristike i načine rešavanja. Svaka misija glavne priče upravo i kulminira obračunom sa silama (ne)prirode na kraju iste. Kada jednom završite priču vezanu za tu regiju, Rico dobija mogućnosti da sam koristi snagu tih nepogoda protiv neprijatelja. Ako vas priča o olujama intrigira da zaigrate JC4 onda će vas Ricov Grappling Hook ubediti do kraja. Rešavajući prilično neinventivne side misije, Rico dobija nagradu u vidu XP-a i materijala koji mu omogućavaju da otključa i unapredi dodatne modove Grappling kuke. Ovo je svakako i najzabavniji aspekt igre jer kuku jednostavno morate koristiti za sve. Na sreću Avalanche Studios se nije previše igrao sa ovim dodatkom pa je zabava koju ste doživeli u nekim prethodnim JC igrama, ovde samo dodatno naglašena zahvaljujući slobodi koju vam ta kuka nudi. Jedan od modova kuke donosi vam tzv. Fulton sistem iz Metal Gear V-ice, balone koje vezujete za objekte i tako ih činite pokretnim. Da, možete napraviti Fortnite autobus, jer pored balona kuka poseduje i mod „raketnih“ propelera/boostera. Tu je i standardni kabl kojim možete povezati više objekata. Spojite to sa vlastitom maštom i eto praktično neograničenog izvora zabave. Napucavanje u igri je savršeno, što zbog unapređenog sistema nišanjenja i lock-ovanja na neprijatelje, što zbog alternativnih modova pucanja na gotovo svakom oružiju koje pronađete. Velika većina tog oružija fokusirano je na stvaranje masivnih eksplozija, od kojih bi i Michael Bay-u oči zasuzile od radosti. Ono što mi se posebno svidelo, a što vam odmah u startu pokazuje o kakvoj igri je reč, je tzv. DROP sistem koji vam omogućava da bilo gde na mapi organizujete isporuku paketa sa oružijem, vozilima, letelicama ... gotovo kao da ste ukucali cheat kod u GTA igrama. Tako da na kraju imamo jednu masivnu gomilu dobrih i loših stvari koje se konstantno bore za prevlast. Kada JC4 radi nešto loše, on bukvalno postavlja primer za fail. Međutim, kada zađete u ove stvari koje radi dobro one vam donosu toliko zabave da joj u neku ruku možete progledati kroz prste. Međutim, nadamo se da će se sa četvorkom konačno završiti ova agonija izdavanja jedne te iste igre i da će se Avanlanche Studios potruditi da u serijal uvede neke ozbiljne izmene.  

IGRU MOŽETE PORUČITI OVDE > JUST CAUSE 4 PRODAJA

Previous article:
Next article:
Komentari
Ostavite svoj komentar
Vaša email adresa neće biti objavljena.